Tamo gdje bosanska brda prelaze u stjenoviti krš Hercegovine, u dolini Lima, smješteno je selo Strmica.Danas napušteno i zaboravljeno, sa ponekom obnovljenom kućom, svjedoči da se tu živjelo i umiralo.Tek po neki nišan preostao je nakon agresije.Tačni historijski izvori ne navode postanak samog sela; zna se da je ova zemlja bila u posjedu hercega Stjepana Kosače, velmože i sjajnog ratnika, koji je zemlju širio više mudrošću i lukavim igrama nego snagom vlastite vojske.Iako su protekli vijekovi od kada je posljednji jeretik - kako ga je prozvala rimska kurija - koračao ovom zemljom, sjećanja na bogumilska doba su i dalje intezivna i ne kopne.

Graditeljska umijeća baš i nisu krasila srednjovjekovnu Bosnu.Teški ratovi stalno su potresali sve prostore ove male zemlje, koja se po svemu razlikovala od svojih susjeda.Ugarski kraljevi su najteže ugrožavali granice Bosne, poslije njih nisu posustajali ni raški carevi.Lim je predstavljao vjekovnu granicu još između zapadnog i istočnog rimskog carstva.Ime mu potječe iz latinske riječi limes, što znači granica.Bosanska jeres, ili crkva bosanska, predstavljala je osnovnu religijsku zajednicu sa najvećim brojem sljedbenika u svim našim krajevima zemlje.Svećenici su nosili ime didovi, obredi su obavljani utorkom, koji je inače sveti dan bogumila.Budući da su prezirali ovozemaljska uživanja nisu gradili velike objekte za molitvu već su većinu svojih molitvi održavali zajedno pod drvetom lipe.Inače i danas se u Bosni itekako vodi računa o lipi kao ljekovitom i dragom drvetu, o vrijednosti utorka nije ni potrebno govoriti.

Pored grada Hrsovca, koji se nalazio u blizini današnje Strmice, nastanio se did Ravuš.Narodno predanje ga opisuje kao dobrog čovjeka duge bijele brade, koji je odgajao siroče ostalo iza roditelja koje pobiše Azapi u naletu na pogranične dijelove Bosne.Azapi su bili posebna plaćenička formacija osmanskog carstva.Maleno dijete je sam odgajao, hranio ga i podučavao prirodnim lijekovima i svetostima.Osmanlije su brzo osvojile područje Strmnice, stanovništvo je primilo islam, a među prvima i did Ravuš.Malog posinka, kome ime bijaše Jago, takođe privoli u novu vjeru.Po naređenju sultana Fatiha, iznad bogumilskog guvna, sagradi se džamija koja i danas postoji, u preuređenom obliku.Prvobitna je bila sagrađena od drveta.

Did Ravuš, predan prirodi i robovanju Bogu koga spozna, u čije blagodeti povjerova, oda se pokornom i asketskom životu, posvetivši svu starost svom posinku i liječenju naroda od raznih bolesti.Najteža, u taj vakat, bi groznica.Mnogo je ljudi spasio od ujeda zvijeri, zmije, izliječio od ludila.Malog Jagu, kom predješe ime u Hasan, i dan danas najčešće ime u ovom kraju, poslao je sa turskom vojskom.

O herojstvu Hasanovu malo se zna, priča kazuje da je bio pošten.Ali jednom ga optužiše da je ukrao novac iz begove hazne.Sva opravdanja bila su uzaludna, niko mu nije mogao pomoći.Presuda je bila kratka, u zoru će mu odsjeći glavu ako ne kaže gdje je novac.Budući da nije znao, pomiri se sa sudbinom i miran leže da čeka zoru kad će se rastati sa životom.Tu večer zaplaka sjetivši se svog starog oca.Pomislio je kako će mu biti kad čuje da je mrtav, te poče da grebe rukama o šator od životinjske kože.Kako je šator bio star - popusti, a Hasan Jago pobježe kroz otvor, a da ga niko ne opazi.Trčao je cijelu noć, ujutro je izbjegao potjeru sakrivši se iza žbunja pored konjske staze.Toliko su mu bili blizu da je malo falilo da ga uhvate.Niko ga ne vidje već uzjahaše i odoše.On nastavi prema svojoj kući.Nađe oca na postelji.Zabrinuta lica saslušao je kako mu otac ispropovijeda sve šta se njemu desilo prošle noći.Znao je sve, u najmanji detalj, iako je bio daleko.Tada sakri sina u pećinu poviše sela, svaku veče donosio mu je vode sa Bjelande, prelijepog izvora blizu sela.I danas se to mjesto gdje je čekao oca zove Jagina hrid.

Kćerka bega Džafera, bogumilskog velmože koji je primio islam, bila je cura na udaju.Tako dođoše prosci i isprosiše je za lijepa mladića u Duvnu.Vjenčanje je bilo planirano u petak, dan prije pođe ona da nabere poljskog cvijeća za svatove.Tetična njena bijaše mnogo ljubomorna, te niz cvijeće pusti zmiju da ujede mladu djevojku.Zmija krenu niz travu i taman kad priđe da je ugrize, naiđe did.Svojim štapom napravi krug oko zmije i prouči brzo neku dovu.Zmija se skameni.Cura se zahvali, splete mu vijenac od cvijeća i obeća da nikada neće zaboraviti kako joj je spasio život pred vjenčanje.Malo poslije starac umrije.Dok je još mogao govoriti reče sinu da ga ukopa gore, među njegove pretke, na mezar da mu navali veliki kamen, a na njemu iskleše mjesec i zvijezdu.Osta zapisan trag na stećku dida Ravuša koji se i danas, iako dosta slabo, može vidjeti.

Kad je djevojka čula da je did preselio, posla novac da se podigne turbe, kako ne bi ostala dužna didu.Podigli su turbe od lipova drveta.Međutim, ono je brzo propalo, što zbog vremenskih prilika što zbog nebrige ljudi.Ali, mjesto gdje je vječno počivao did, ostalo je izvorište duhovne i fizičke snage svih onih kojima je trebala pomoć.

Starica Mujesira Ćato - Mehanović priča o dobrom didovom dijelu prema mladim vojnicima, koje je austijska vlast bila osudila na smrt streljanjem.Oni su se sakrili iza stećaka.Prestrašeni čekali su Austrijance.Kada začuše njegov glas iza leđa, okrenuli su se, vjerujući da im stiže najteža smrt.Vidjeli su dobrog starca odjevenog u bijelo odijelo.Sokolio ih je riječima da se ne plaše i da će preživjeti.I zaista su preživjeli.On ih je spasio.Odmah po odlasku neprijatelja momci su obnovili turbe sa jačim drvetom.Mnogi su svjedočili da su viđali Ravuša kako hoda oko mezara.Pogotovo pastiri.Sina dida Ravuša zakopaše odmah do njega.On se utopio pokušavajući da spasi dijete, koje je vodeni vir bio ponio na dno.Hasan bijaše hrabar, umrije mlad, a iza njega nije ostalo potomaka.

Turbe je postojalo do prvog svjetskog rata a tad je spaljeno.Od tada ga nikada niko nije pokušavao obnoviti, a o njegovom postojanju svjedoči samo niz stećaka poredanih jedan za drugim.Stećak dida Ravuša je prepoznatljiv.Iako ga je trava i granje progutala korovom i mahovinom, on stoji stameno i prkosi zaboravu.Da se zna da je tu nekada postojao dobri Bošnjanin koji je pomagao narodu liječivši ga od boli.U miru brda, sa prelijepim pogledom na rijeku Lim, i danas prolaznici, vjernici i znatiželjni, pored ostataka turbeta snivaju snove, uče molitve, duhovno se napajaju.U jednom trenu, u zraku kao da se začuje šapat njegovih mudri riječi - "Dico, čuvajte se zavisti!Znajte da račvast kolac u zemlju ne ide".

Musliman u Bosni i Hercegovini podnosi upravo dostojanstveno i začudnim mirom sve životne poteškoće pa i sami smrtni čas; smrt mu nikad nije grozna ni strahovita, ona je naprosto konac mukotrpnog života, ulazak u nov život preko groba sa mnogim radostima.Uoči smrtnog časa halaliće se pobožni musliman sa svakim, kome je možda što nažao učinio, on "prašta ptici u šumi, ribi u vodi, zmiji pod kamenom".

Rekoh već da smrt muslimanu nije ništa strašna i da se on u potpunoj predanosti u volju božiju očekuje svoj samrtni čas.Dok u katolika i pravoslavnih rodice i druge žene, često i naročito unajmljene narikače nad mrtvacom kukaju i nariču, da slušaoca često upravo jeza hvata, nije u muslimana običaj da se za umrlim žali i nariče, štoviše treba mu zaviditi, jer je on postao sudionikom svih radosti dženeta.

Muslimanu ispruže svome pokojniku ruke i noge, zaklope mu ugasle oči i svežu kanafom obadva nožna prsta.Na trbuh položi hodža oveći ključ, da se mrtvac ne nadme.Pranje mrtvog tijela obavlja hodža, stavi u svaku ruku parče kamfora i okrene desnu stranu mrtvaca kibli.Samo muškarci smiju mrtvo tijelo nositi u džamiju i na groblje.Oni se često izmjenjuju te će svak, koji naniđe, na svojim ramenima ponijeti tabut nekoliko koraka poviše puta, da time pokojniku iskaže posljednu počast.

Muškarci pokapaju se obavijeni jedino u mrtvačke haljine, ženske u jednostavnom sanduku; desna strana okrene se kibli.Kad je tijelo položeno u grob, poredaju se ukoso povrh njega daske, na koje prisutni nabrzo nagrnu zemlju.Hodža prouči talkin i hatmu za mrtve a prisutni odgovaraju "Amin!", našto svi pobožnim dostojanstvom pođu kući.Hodža ostane još na grobu, da mrtvaca pripremi za drugi život.Anđeli dolaze sada na grob te ispituju pokojnika, kojem se život vraća počevši od nožnog palca, za sve što je činio za života na zemlji, naročito pak, kako je održavao vjerske propise.Kad je i taj obred svršen, ulazi pravedni pokojnik u rajske radosti.

Da smrt muslimanu nije nikako grozna, možemo jasno razabrati već otale, što se muslimani svakog petka, često i u druge dane, rado sakupljaju po grobljima na razgovor i odmaranje, što doduše sa sanitarnog gledišta nije dobro, ali je kao običaj svakako dokaz čuvstvenog pieteta.Pri ovakvim sastancima na groblju ne viđaš ništa tužna, nema tu nikakva izvanjskog znaka žalosti, naprotiv se mlađarija tu u blizini grobnih humki svojih roditelja zabavlja i šali u sjeni starih lipa, akacija i drugog drveća u miomirisu sa jorgovanova grmlja, prisluškivajući pjesmu ptica pjevačica.

Muslimani rado gledaju da ptičice na grobljima viju svoja gnjezdašca, pa ćeš često na nadgrobnom kamenju zapaziti usječene rupe, u koje bi se sabirala kišnica i postavljala hrana za ptice.

Divija baba - po cijeloj Bosni postoji vjerovanje da u svakoj većoj jami u zemlji živi po jedna Divija baba koja radi sve što i svaka žena na zemlji.Po jednoj predaji neki je čobanin ubacio kamen u jednu takvu jamu i onda iz nje začuo: "Bogme da mi nijesu brašnjave ruke, vidio bi!".Iz takvih jama narod je često pripovijedao da se čuje zveket oklagije.Sama Divija baba je zapravo ona ista Baba koja se spominje polovinom marta kada se kazuje o Babinim hukama.Naime, po cijeloj BiH prisutno je vjerovanje kako vjetar dolazi iz jama.

Incest - Incest je među najvećim grijehovima koje kažnjava sama natprirodna sila.U Cazinskoj krajini postoji predaja po kojoj je onog dana kad su se vjenčali brat i sestra padala krvava, crvena kiša.U Kupreškom polju ima uzvišenje zvano Pogana glavica gdje su po predaji incest učinili brat i sestra a iz nje odmah poskočio i digao se na visinu Kupres.

Tri Sunca - Nekad davno, po legendi, postojala su tri sunca te zmija, koja se tada zvala krasa, i koja je letjela na krilima po zraku ispije dva i namjeri se na treće.U tom doletje gušter, zaleti se, napadne krasu, i s njom se baci na zemlju, i tako sačuva sunce.Zato Bog blagoslovi guštera, dade mu noge, i odredi da ljudi ne diraju njega niti on njih.Zmiju, pak, prokune i odredi da plazi po zemlji te joj oduze krila a kod ljudi stvori veliku mržnju prema njoj.Zato je nju sevap ubiti a guštera grehota.

Kamen - on je nekad, kako to kazuje bosanska predaja, rastao isto kao i drvo te što su bile kosti za čovjeka to je kamen bio za zemlju.Međutim, kako je narod postajao sve pokvareniji i gori kamen se zaustavio i otad više ne raste.

Kriva jelika - o ovom drvetu postoji zapisana predaja koja ga smješta na sam kraj devetnaestog vijeka.Uz njezin panj ljudi su stalno bacali grane vjerujući da im ono može izliječiti leđa.Govorili su tom prilikom: "Kriva jelo, eto tebi grane, nek me ne bole ni leđa ni grana".Tu se našao neki nesretnik koji je iz čiste obijesti zapalio te grane i nakon toga ležao bolestan šest mjeseci.

Dok dijete sisa ili se uspavljuje bio je običaj da mu majka pjevuši neku od uspavanki.U njima su utkane majčine želje da dijete bude zdravo, pametno, sretno i zaštićeno od svakog zla i uroka.

San u bešu a nesan mimo bešu,
uroci ti po gori hodili, travu paslu,
sa lista vodu pili, studen kamen
pod glavu metali tebi, sine, ništa ne naudili.
Dušmani ti pod nogama bili
kao konju čavli i potkove.


Đulbeharu ne truni mi simena
ne truni mi moga slatkoga sina
spavaj sine sinulo ti zdravlje,
sinulo ti zdravlje i veselje.


Majka sina u ruži rodila,
ružica ga na list dočekala.
Bijela vila u svilu povila,
medna pčela medom zadojila,
lastavica ezan izučila,
što ga ruža na list dočekala.
Nek je hitar k'o bijela vila,
što ga pčela medom zadojila,
nek je slađi i od meda,
lastavica ezan izučila,
neka uči kao lastavica.

U Bosni je običaj ako malo dijete zdravo i sito plače, neće da zaspe, trza se u snu, posebno ako još nije progovorilo, ili često ima temperaturu da mu neka nena šta prouči protiv uroka.Naime, oduvijek se vjerovalo u moć urokljivih očiju koje su posebno štetne za malu djecu i stoku koja u narodu važe kao bezgriješna stvorenja.Njima je sevap proučiti i to se ne smije naplatiti.U posudu čiste izvorske vode ponovi se tri puta ova bajalica i svaki put puhne.Naročito je dobro bajati utorkom i subotom pošto su to po bosanskom vjerovanju vračarski dani.

"Molila se hazreti Fatima Bogu
molila se bolesna
da joj Bog pomogne
i pošalje meleke.
Dođe devet meleka
poslani od Boga
da odnese sa n.
svi devet uroka.
Preko devet sela
preko devet mlina
preko devet stina
i devet morskih dubina.
Osta zdrava n.
osta zdrava od Boga
nema više uroka
sa mojom basmom
a božijom hazmom
veledalin amin".

Pošto to prouči nena puhne u vodu i kaže šapatom "dođoše meleci, odoše uroci".Tako uradi još dva puta.Zatim baci tri živa ugljena u vodu i tom vodom napije dijete i umije ga.Tu prljavu vodu, zajedno sa ugljenom, baci pod kakvu mladu voćku i bez okretanja vrati se u kuću.

Kad daje intervjue o svom životu Jelena Karleuša obožava citirati staru, narodnu izreku :"Ko o čemu, kurva o poštenju!".

Zbog čestih upražnjavanja oralnog seksa pametna Jelena Karleuša shvatila je da je muškarci ne vole zbog silikona već njenog mozga pa je izjavila jedne prilike "kako je mozak najsekspilniji deo tela!".

Svoju bračnu nevjeru sa tjelohraniteljem Jelena je ovako objasnila- "Sve je to pogrešno shvaćeno, telohranitelj mi je samo pokazivao neke tehnike odbrane!".

Dok nije stavila silikone Jelena je bila samo jedna glupa, anonimna plavuša a sada je zamislite - pevaljka.Bravo Jelena!

Zašto Jelena voli krasti i obrađivati tuđe pjesme.Pa pošto nju svi obrade džabe poželjela i ona da uzvrati.

Jelena je kao mala važila za dobro dijete, mama ju je naučila da nikad ne laže zato ona i danas ponosno stoji iza svoje izjave "da su sve pevačice kurve!".

Pošto se nije na Beoviziji uspjela plasirati za nastup na Evroviziji Jelena je prkosno izjavila da joj to ništa ne znači "jer i tako Srbija nije u Evropi!".

Jedne prilike, po običaju hvaleći sama sebe, silikonski robot Jelena Karleuša pokazala je novinarima svoje vidovnjačke moći izjavivši "Na putu sam da postanem srpski Michael Jackson!".

Da će Jelena biti poznata njena je mama to već znala kada je na prvom ultrazvuku ginekolog začuđeno konstatirao kako plod liči na silikonsku vrećicu.

Šta je Ceca najviše voljela kod ratnog zločinca Arkana osim njegovih okica.Kad se vrati iz Bosne pun ukradenog nakita.



Zašto Ceca nema više djece? Po vlastitom kazivanju onolike sise su joj narasle poslije porođaja te se plaši kolike bi tek bile ako bi rodila i treće dijete.



Pošto je Ceca poznata i po svojim lezbejskim sklonostima ni jedna njena prijateljica se ne osjeća ugodno kada joj Ceca predloži: "A da odemo na picu?".



Kako je Ceca objasnila svoje bježanje iz Srbije - "Pa, u ovo doba godine Cipar je prelep za razgledavanje!".



Dosad neviđeno čudo, naučnici došli do epohalnog otkrića - mačke, pilići, kukavice, psi i krave slušaju Cecine pjesme.Pa znaju životinje šta valja!.



Zbog čega je Ceca najviše žalila u zatvoru - zašto je morala otpjevati tu prokletu pjesmu Dokaz.



Nekad je bila Ceca Nacional a sada je Ceca Policaj!



Šta je Cecu najviše zaboljelo?Kada ju je pametna Jelena Karleuša optužila za ubistvo njenog dečka Ceca je samo požalila što nije naručila i njeno ubistvo.



Na čemu Ceca zavidi Severini - pa njen je porno uradak objavljen cio a Cecin tek mali dio.Šta je to Seve bolja od nje ?- zapitala se jednom prilikom.

Prva cajka ili Majka cajka jeste Lepa Brena koja je krajnje glupim i prostim pjesmicama te dizanjem nogu i poskakivanjem u osamdesetim dala primjer svim budućim cajkama da se od toga može itekako živjeti.To su posebno one koje nemaju ni mrvu umjetničkog talenta dočekale se oduševljenjem pa tako udovica ratnog zločinca Ceca pjeva kako je "može i da siluje", glavata i debela Jana poručuje "Troši me ove noći" (ova je pjesma postala neslužbena himna prijateljica noći), nakaradna Goga daje gaćice poručujući naivnim djevojkama da je bolje biti nečija ljubavnica i drolja nego udata žena.

Živi antitalenat i vrhunski uzor svim sponzorušama i djevojkama lakog morala Jelena Karleuša toliko loše pjeva, mumlja i nešto se dere da joj na cd-u mora biti obavezno napisan tekst svih pjesama, koje inače obiluju glupostima, jer u protivnom veliki dijelovi pjesama za slušaoce ostaju nepoznanica.

Cajka zasigurno najglupljeg umjetničkog imena na čiji spomen se nasmije svako ko ga prvi put čuje - Dara Bubamara pokušavala se svojevremeno rješiti svoje životinjske prošlosti ali bezuspješno..Cajka čiji izgled neodoljivo podsjeća na skandinavskog vilenjaka, sa onim užasnim frizurama i ušima, fura se na vrckanje po sceni i glumljenje neke djevojčice mada je već pred tridesetim.

Vrhunska mafijašica i "veliki patriota" te "velika Srpkinja" Ceca toliko voli svoju zemlju da joj ne želi platiti porez na višemilionsku prodaju nogometnog kluba te bježi po savjetu retardiranog Koštunice iz zemlje.O njenom učestvovanju u ubistvu prvog demokratskog predsjednika Srbije, zatvorskim danima te mnogobrojnim mafijaškim ljubavnicima imalo bi se puno toga napisati.Na internetu je čak osvanuo vrlo kratak Cecin pornić u kojem ona oralno zadovoljava jednog od mafijaša.Puštanjem djelića te snimke mafija je jasno dala na znanje da ovu vrhunsku estradnu drolju imaju u šaci.

Jedna od mnogih situacija u koju se dovela ova pohlepna cajka jeste i ona za vrijeme jednog televizijskog gostovanja kada je nazvala jedna gledateljica i otvoreno rekla da je ogrlica koju Ceca nosi njena te da ju je Arkan lično oteo od nje.Taj "srpski junak" nije po Bosni plačkao samo Bošnjake i Hrvate već i same bosanske Srbe.

Najjadniji primjer estradnog ludila je poremećena Seka Aleksić čiji kafansko-prostitutski život ima svojih uspona i padova.Svjesna da nikad neće biti zvijezda ukoliko ne bude pjevala opscene pjesmice Seka je vidjela lani slabim uspjehom njenog zadnjeg cd-a.Što više vulgarnih riječi i pokazivanje svojih silikonskih grudi jedini su recept za ovu cajku koja se stidi svog bošnjačkog porijekla ali sram joj nestaje kada treba ići pokupiti novac za gostovanje kod tih isti Bošnjaka.

"Osobit deo muške nošnje kod pravoslavnih, piše Milenko Filipović u svojoj knjizi "Visočka nahija", do oko 1880 godine bio je "nakurnjak".Bio je običaj da nevesta u svojoj spremi donosi i nakurnjak za mladoženju.Nakurnjaci su se pleli i nosili dok su i ljudi od Visokog išli u kiridžijanje.Nošeni su da bi štitili od studeni mošnice i penis.
Ako bi se u koga smrzla mokraća u cevi (penisu) usled toga što ne bi nosio nakurnjak, od te nezgode, koju su pratili veliki bolovi, spasavao se na taj način da mu neki drug "izdoji" ledenicu?!".

Ova zapisana svjedočanstva o oralnom seksu između Srba jasno upućuje na potvrdu da im homoseksualnost nije bila strana ni u devetnaestom vijeku, mora im se priznati da su kao narod uvijek bili ispred svog vremena, te da su oni osim što su "najstariji narod na svetu!" i najstariji homići ako ne na svijetu a ono bar na Balkanu.

Prema arapskoj predaji postanak crvene tojest ljubavne magije vezuje se za drevnu Atlantidu čiji je simbol bila crvena ruža.Nju su nastanjivali džini, duhovna bića izuzetne inteligencije.Poslije njenog uništenja taj nauk džinovi su prenijeli na ljude.Same ljubavne čini su mnogobrojne i mogu se raditi direktno preko džinova i šejtana posebno ženskih demona Tabije i El-Hamme.Ukoliko nije u takvom izravnom kontaktu čarobnjak ljubavnu magiju pravi na kosi dotične osobe, njenom vešu ili čak kamenu.Osim na jabuku, slatko jelo, krv, konjsku strunu, krilo slijepog miša u današnje vrijeme sihir se nabacuje i na mobitel, nakit, parfeme, ulje za kosu i slično.

Od ovakve nabace žrtva čini osjeća veliku emotivnu i spolnu želju ka osobi koja je pravila ili naručila magiju.Zanimljivo je i stanje u kojem se ona nalazi, naime, začarana osoba osjeća miris tijela osobe koja ju je omađijala u krugu od tri hiljade metara.Izgara od čežnje i želje idealizirajući tu osobu do pretjerivanja.Sve ove ljubavne magije prenose i izazivaju Aridi - džinovi slabije moći koji obično zaposjedaju tijela svojih žrtava.

Ljubavne čini su vrlo opasne jer se znaju okrenuti protiv naručioca i umjesto velike ljubavi izazvati averziju i hladnoću stvorivši sasvim suprotan efekat od željenog.Obično se ukrade nekoliko končića iz odjeće voljene osobe, puhne u njih, i zaveže u čvorove koji se nose na desnoj strani tijela ili zaturaju na neko skriveno mjesto.Vrlo česte su čini koje se podmeću u vodu ili hranu a još močnije se rade na nečisti, posebno menstrualnoj krvi koja se muškarcu stavlja u hranu, piće ili miris.

U želji da natjeraju određenu osobu da im dođe, obično noću, žene uz određene riječi pale na vatri njene osobne stvari poput fotografije ili odjeće.Dakako, među najače ljubavne čini spadaju one u kojima se koristi svojevrsni Pečat zla.Njega čarobnjak nakadi nad pustinjskom biljkom zanimljivog naziva «nokti džina» te ga baci u vjetar izgovorivši azimet dovu ili prizivajuću molitvu.Ova čarolija ima moć da dovuče željenu osobu ma gdje se ona nalazila na zemaljskoj kugli.

Koliko u službi privlačenja i opsjedanja arapska ljubavna magija poznaje brojna vračanja kojima se izaziva mržnja među mladim bračnim parom, neplodnost i impotencija.Čini se ne bacaju samo na muškarca već i ženu pa se kod njih izaziva dugotrajna i obilna menstruacija, nadutost stomaka i spolnog organa i slično.Arapski iscjlitelji impotenciju tretiraju iz više uglova te je kategorišu u pet vrsta.

Prva i druga vrsta imaju direktnu povezanost sa djelovanjem džina Arida i magije a manifestuje se preranom ejakulacijom i mlohavošću samog uda.Po njihovom mišljenju riječ je o takozvanoj "krađi" sperme, naime, čarobnjak može spermu drugog muškarca mađijanjem prenijeti sebi i na taj način učiniti sebe jako potentnim.Ako je nemoćnom muškarcu magija rađena na donjem vešu, koji se potapa u vodu i nad njim baje, onda se gubi želja za seksom i omađijani muškarac je ne osjeća po sedmicu ili više dana.Zadnja tojest peta kategorija impotencije kod arapskih iscjelitelja karakteriše se psihičkom blokadom te se preporučuje pijenje čaja od kamilice dve mjeseca ujutro i navečer, zaslađen medom.Dobro je da se i njim inhalira sedam dana.